Za ovu biljku vjerojatno
niste čuli, ali ste ju u prirodi sigurno primjetili. No prolazili ste pokraj
nje i ne znajući čemu sve koristi. U narodu se naziva još i babkovina,
brebenika, česmiga, česmigovina, česmina, divlji šimšir, kiseli trn, mali
čevčežac, šimširika, šimširovo drvo, trpka žutika, žuti šipak, žutika, žutica,
žutikovina, žutokora.
Grane drva žutike trpke u mladosti su poput šibe i crvenkaste
boje. Kasnije odrvene i dobiju prljavosivu koru. Listovi se djelomično
pretvaraju u trodijelno trnje. Kratki izdanci razvijaju listove koji su
smješteni u čupercima, jajasti su i na rubu nazubljeni. Žuti cvjetovi čine
obješene grozdove. Bobičasti plodovi valjkastog su oblika i svijetlocrvene boje.
Miris grma je slab, kora korijena vrlo gorkog okusa i prilikom žvakanja oboji
pljuvačku žuto. Zrele bobe imaju ugodan kiselkast okus.
Svijetložuti grozdasti cvjetovi cvatu u svibnju i lipnju. Bob sazrijeva u
kolovozu i rujnu. Dok su nezreli plodovi pomalo otrovni, potpuno zrele bobe
mogu se bez oklijevanja uživati jer ne sadrže alkaloid.
Žuta i crvena
Žutika trpka vjerojatno potječe iz zemlje Berbera u Sjevernoj Africi odakle je
došla u Španjolsku, što pokazuje i Berberis – latinsko ime te biljke. Kako
stoka na paši izbjegava taj grm zbog trnja, ova je biljka vrlo prikladna kao
živa ograda, odnosno živica.
Na donjoj strani listova razvijaju se zimske spore plamenjače ili žitne rđe, pa
se žutika kao domaćin te žitne bolesti ne trpi u žitnim područjima i tamo se
sustavno iskorjenjuje. Žutika je običan i veoma poznati grm koji raste gotovo
po čitavoj Europi. Mnogo ga se nalazi i u našim krajevima gdje raste po
živicama, šikarama, uz rubove šuma i drugdje.
Ljekoviti dijelovi biljke su bobe i kora sa korijena. Bobe se sabiru u kolovozu
i rujnu a kora s korijena u kasnoj jeseni (studeni) ili u rano proljeće (ožujak).
Svježe bobe suše se na zraku ili na suncu. Za vlažna vre¬mena mogu se bobe
oprezno sušiti u pećnici kod vrlo umjerene topline. Bobe se sabiru bez peteljke
te nakon sušenja moraju zadržati svoju prirodnu crvenu boju.
Kora
Ako se bobe beru s peteljkom, tada se nakon sušenja peteljke odstrane
rešetanjem. Iako rjeđe, sabire se i čitav korijen inače vrlo tvrd i drven pa ga
je vrlo teško rezati. Osim toga sabire se i kora i to tako da se guli s mladih
grana i suši bilo u hladu ili na suncu.
Korijen se zbog tvrdoće upotrebljava u tokariji, a kora za dobivanje žute boje.
Kod sabiranja manjih količina oguljena se kora s korijenom nakon skupljanja
naniže na konac i suši u hladu.
Zrele bobe sadrže samo voćne kiseline ali ne i vinsku i citronsku kiselinu,
nadalje pektoze, gurnu i jednu još ne pobliže istraženu aromatičnu kiselinu. U
kori korijena otkriven je čitav niz alkaloida, u prvom redu berberin i
alkaloidi berbamin, oksiakantin i oksiakantin-vinetin.
Daljnje djelotvorne tvari u kori korijena su palmatin, jatrorizin, kolumbanin,
šećer, škrob i hemiceluloza. Alkaloidu berberinu pripisuje se čitav niz
ljekovitih djelovanja.
Ljekovito djelovanje:
●
pospješuje izlučivanje žuči.
● poboljšava optok krvi uz istovremeno sniženje krvnog tlaka.
● otklanja zastoj funkcije žuči, žutice, oteknuće jetre i ostale bolesti jetre.
● preporuča se kod proljeva, a naročito kod karakterističnih proljeva
tuberkuloznih plućnih bolesnika.
● pospješuje aktivnost bubrega, ali se ne smije primijeniti kod grozničave
upale bubrega.
● pomaže u liječenju upale žučne kesice povezane s jakim bolovima u leđima.
● pomaže u liječenju hemoroida.
● pomaže kod kronične vodene bolesti.
● pomaže kod bolnog zadržavanja mokraće i bolova u mokraćnim kanalima.
Čaj, sirup, ekstrakt
Onima
koji uživaju opijum ili morfij u odvikavanju može pomoći kora žutike. Kura za
odvikavanje sadrži čaj od kore žutike, ali se poduzima samo pod liječničkom
kontrolom.
Čaj od kore priprema se tako da se kratko prekuha pola ili cijela čajna žlica
osušene kore od korijena. Čaj se ostavi pet minuta da odstoji i pije se bez
šećera u gutljajima 1 do 2 šalice dnevno. Svježi sok zrelih boba od žutike ili
čisti, odnosno sa šećerom lagano ukuhani sok (sirup), primjenjuje se protiv
skorbuta i bolesti pluća, jetre i crijeva. Alkoholni ekstrakt služi kod
kroničnih bo¬lesti tih vrsta.
Svježi sok jača zubno meso, utvrđuje klimave zube i brzo otklanja krvarenje
zubnog mesa.
U pučkoj medicini
Pučka
medicina posvetila je grmu žutike punu pažnju i naučila ga cijeniti. Već
spomenute mogućnosti liječenja proizašle su prvobitno iz pučke medicine, a
daljnje su mogućnosti liječenja: uzima li se žlicom sa šećerom ukuhani sok
žutike, spriječit će povraćanje uzrokovano trudnoćom. Voćni ocat pripremljen iz
boba žutike, uzima li se čajnom žlicom, blago je sredstvo za otvaranje.
Za ovu biljku vjerojatno
niste čuli, ali ste ju u prirodi sigurno primjetili. No prolazili ste pokraj
nje i ne znajući čemu sve koristi. U narodu se naziva još i babkovina,
brebenika, česmiga, česmigovina, česmina, divlji šimšir, kiseli trn, mali
čevčežac, šimširika, šimširovo drvo, trpka žutika, žuti šipak, žutika, žutica,
žutikovina, žutokora.
Grane drva žutike trpke u mladosti su poput šibe i crvenkaste
boje. Kasnije odrvene i dobiju prljavosivu koru. Listovi se djelomično
pretvaraju u trodijelno trnje. Kratki izdanci razvijaju listove koji su
smješteni u čupercima, jajasti su i na rubu nazubljeni. Žuti cvjetovi čine
obješene grozdove. Bobičasti plodovi valjkastog su oblika i svijetlocrvene boje.
Miris grma je slab, kora korijena vrlo gorkog okusa i prilikom žvakanja oboji
pljuvačku žuto. Zrele bobe imaju ugodan kiselkast okus.
Svijetložuti grozdasti cvjetovi cvatu u svibnju i lipnju. Bob sazrijeva u
kolovozu i rujnu. Dok su nezreli plodovi pomalo otrovni, potpuno zrele bobe
mogu se bez oklijevanja uživati jer ne sadrže alkaloid.
Žuta i crvena
Žutika trpka vjerojatno potječe iz zemlje Berbera u Sjevernoj Africi odakle je
došla u Španjolsku, što pokazuje i Berberis – latinsko ime te biljke. Kako
stoka na paši izbjegava taj grm zbog trnja, ova je biljka vrlo prikladna kao
živa ograda, odnosno živica.
Na donjoj strani listova razvijaju se zimske spore plamenjače ili žitne rđe, pa
se žutika kao domaćin te žitne bolesti ne trpi u žitnim područjima i tamo se
sustavno iskorjenjuje. Žutika je običan i veoma poznati grm koji raste gotovo
po čitavoj Europi. Mnogo ga se nalazi i u našim krajevima gdje raste po
živicama, šikarama, uz rubove šuma i drugdje.
Ljekoviti dijelovi biljke su bobe i kora sa korijena. Bobe se sabiru u kolovozu
i rujnu a kora s korijena u kasnoj jeseni (studeni) ili u rano proljeće (ožujak).
Svježe bobe suše se na zraku ili na suncu. Za vlažna vre¬mena mogu se bobe
oprezno sušiti u pećnici kod vrlo umjerene topline. Bobe se sabiru bez peteljke
te nakon sušenja moraju zadržati svoju prirodnu crvenu boju.
Kora
Ako se bobe beru s peteljkom, tada se nakon sušenja peteljke odstrane
rešetanjem. Iako rjeđe, sabire se i čitav korijen inače vrlo tvrd i drven pa ga
je vrlo teško rezati. Osim toga sabire se i kora i to tako da se guli s mladih
grana i suši bilo u hladu ili na suncu.
Korijen se zbog tvrdoće upotrebljava u tokariji, a kora za dobivanje žute boje.
Kod sabiranja manjih količina oguljena se kora s korijenom nakon skupljanja
naniže na konac i suši u hladu.
Zrele bobe sadrže samo voćne kiseline ali ne i vinsku i citronsku kiselinu,
nadalje pektoze, gurnu i jednu još ne pobliže istraženu aromatičnu kiselinu. U
kori korijena otkriven je čitav niz alkaloida, u prvom redu berberin i
alkaloidi berbamin, oksiakantin i oksiakantin-vinetin.
Daljnje djelotvorne tvari u kori korijena su palmatin, jatrorizin, kolumbanin,
šećer, škrob i hemiceluloza. Alkaloidu berberinu pripisuje se čitav niz
ljekovitih djelovanja.
Ljekovito djelovanje:
●
pospješuje izlučivanje žuči.
● poboljšava optok krvi uz istovremeno sniženje krvnog tlaka.
● otklanja zastoj funkcije žuči, žutice, oteknuće jetre i ostale bolesti jetre.
● preporuča se kod proljeva, a naročito kod karakterističnih proljeva
tuberkuloznih plućnih bolesnika.
● pospješuje aktivnost bubrega, ali se ne smije primijeniti kod grozničave
upale bubrega.
● pomaže u liječenju upale žučne kesice povezane s jakim bolovima u leđima.
● pomaže u liječenju hemoroida.
● pomaže kod kronične vodene bolesti.
● pomaže kod bolnog zadržavanja mokraće i bolova u mokraćnim kanalima.
Čaj, sirup, ekstrakt
Onima
koji uživaju opijum ili morfij u odvikavanju može pomoći kora žutike. Kura za
odvikavanje sadrži čaj od kore žutike, ali se poduzima samo pod liječničkom
kontrolom.
Čaj od kore priprema se tako da se kratko prekuha pola ili cijela čajna žlica
osušene kore od korijena. Čaj se ostavi pet minuta da odstoji i pije se bez
šećera u gutljajima 1 do 2 šalice dnevno. Svježi sok zrelih boba od žutike ili
čisti, odnosno sa šećerom lagano ukuhani sok (sirup), primjenjuje se protiv
skorbuta i bolesti pluća, jetre i crijeva. Alkoholni ekstrakt služi kod
kroničnih bo¬lesti tih vrsta.
Svježi sok jača zubno meso, utvrđuje klimave zube i brzo otklanja krvarenje
zubnog mesa.
U pučkoj medicini
Pučka
medicina posvetila je grmu žutike punu pažnju i naučila ga cijeniti. Već
spomenute mogućnosti liječenja proizašle su prvobitno iz pučke medicine, a
daljnje su mogućnosti liječenja: uzima li se žlicom sa šećerom ukuhani sok
žutike, spriječit će povraćanje uzrokovano trudnoćom. Voćni ocat pripremljen iz
boba žutike, uzima li se čajnom žlicom, blago je sredstvo za otvaranje.
Objavljeno u Ljekovito bilje.Preuzeto:altertv.org